STIL SVECA: bl. Pier Giorgio Frassati

Težiti svetosti ne znači izgubiti osjećaj za stil. Pogledaj ova tri zgodna džentlmena u odijelu – je li to Brad Pitt ili George Clooney? Ni jedan od njih! To je bl. Giorgio Frassati!

Pier-Giorgio

Rođen u Torinu 1901., u bogatoj obitelji; majka mu je bila slikarica a otac utjecajan političar, osnivač talijanskih novina La stampa. Kao mladić razvio je duboki duhovni život kojeg se nije sramio dijeliti s prijateljima, te je tako svoje slobodno vrijeme za pješačenje i planinarenje često koristio za vršenje apostolata. Upisao je studij politehnike, želeći postati inženjer rudarstva kao bi mogao služiti Kristu među rudarima. Iako mu je studij bio na prvom mjestu, svoje vrijeme davao je bolesnima i siromašnima. Služenje onima u patnji smatrao je privilegijom. Frassati nije davao dio svog bogatstva drugima, već sebe, u potpunosti. Bio je zaljubljenik u glazbu i umjetnost,  volio je odlaske u muzeje, kazališta, opere.  Aktivno je djelovao u društvenom i političkom životu. Bez znanja roditelja pomagao je siromašnima. Odlazio bi u predgrađe busom, a zatim bi se trčeći vraćao kući da stigne na objed. Umro je malo prije nego li je trebao diplomirati, 4.7.1924, obolio je od dječje paralize kojom se vjerojatno zarazio pomažući bolesnima. Nakon posjeta njegovom grobu, Ivan Pavao II. rekao je: „Želio sam odati priznanje ovom mladiću koji je bio spreman svjedočiti za Krista vlastitim snagama, u našem vremenu. Kada sam i sam bio mladić osjetio sam utjecaj njegovog primjera, a kao student bio sam impresioniran snagom njegova svjedočanstva.“ 1990. papa ga je proglasio čovjekom osam blaženstava.

versol'alto

                                                                        “Prema vrhu”

Donosimo pet odlika autentičnog osobnog stila bl. Frassatija.

  1. Autentičnost

Stil nije ono što nosiš, već ono što jesi! Frassati se nikad nije uklapao u okvire. Ljude je oduševljavao svojim iskrenim osjećajem predanosti prema životnim stvarnostima. Prijateljstva je očuvao organizirajući grupne odlaske na misu i zajedničku molitvu krunice.

  1. Avanturizam

Imati stila znači biti spreman na rizik! Frassati je volio pješačiti, planinariti i skijati. Njegov osobni moto verso l’ alto (prema vrhu), postao je izraz koji je označavao njegovu stalnu predanost kako bi dosegao vrh vječnog života.

  1. Molitva

Dva stupa njegovog molitvenog života bili su Euharistija i bl. Djevica Marija. Dame, koja djevojka se ne divi muškarcu koji voli svoju mamu?!

  1. Radost

Frassati se nikada nije shvaćao preozbiljno. Često se šalio, a prijatelji su ga opisali kao „eksploziju radosti“. Jedna od najpoznatijih izreka ovog mladog blaženika je „Dok god mi vjera daje snagu, uvijek ću biti radostan.“

  1. Služenje

Njegov najveći uzor bio je sam Krist. Frassati je umrlo mlad, s dvadeset i četiri godine. Na dan njegova pogreba ulice su bile pune ljudi koji su šokirali njegove imućne roditelje;nisu znali da je  njihov sin provodio noći brinući se za siročad, te ranjene vojnike.

P.S. Na SDM u Krakowu biti će izložen lijes s tijelom bl. Frassatija, stoga ako se ovih dana spremaš za Poljsku, posjet Pier Giorgiu neka se nađe u tvojim aktivnostima!

 

MOLITVA ZA HRABROST

Nebeski Oče, podari mi hrabrost kako bi mogao težiti najvišim ciljevima, te izbjegavati svaku napast da živim osrednje. Potakni me da težim velikim stvarima, kao što je to činio bl. Pier Giorgio, i da s radošću otvorim svoje srce tvom pozivu na svetost. Oslobodi me straha od neuspjeha. Gospodine, želim biti snažno i zauvijek ujedinjen s Tobom. Podari mi milosti za koje te molim po zagovoru Pier Giorgia i zaslugama našeg Gospodina, Isusa Krista. Amen.

Autorica: Katie Almon

Prijevod: M.J.

Izvor: Radiant

 

 

Oglasi

Dvorišta

20160721_202552

Svako ima svoju priču

I ove godine grad Zagreb otvorio je vrata starinskih, ali maštovito uređenih gornjogradskih dvorišta, te time pokazao kako ljeto u metropoli ima svoju dobru stranu. Sedam dvorišta smještena su vrlo blizu jedna do drugih,tako da jedini napor koji će te uložiti biti će uspon na Gornji grad. Iako se na prvi pogled može činiti da razgled tuđih dvorišta ne predstavlja zanimljivu aktivnost, mi smo se osobno uvjerile u suprotno.  U večernjim satima, na kraju vrućeg dana odlazak u visine daje dašak povjetarca koji vas smješta na vrlo ugodnu temperaturu, a obična dvorišta poprimaju bajkovite prizore. Lampice, shabby chic dekoracije, odlična živa glazba, te raznolika i pristupačna ponuda pića i hrane sasvim su dovoljni za stvaranje opuštajuće atmosfere koja će vam pomoći da zaboravite sve negativnosti dana i uplovite u noć smijeha, zabave i dobrih emocija. Iskoristite ovaj vikend i otkrijte Zagreb u novom svjetlu, manje užurbanom i manje stresnom. Dvorišta su otvorena od 18 – 24h, i to do kraja ovog tjedna. Ostavljamo vam galeriju slika kako biste se i same uvjerile da dvorišta zaista imaju svoju priču, a vas pozivaju da stvorite vlastitu!

Vrijeme za mene

Ljetni praznici su nekima od nas već pokucali na vrata, neke od nas će imati radno ljeto i malo vremena za odmor. Vrijeme za sebe možda je lakše pronaći u ovom periodu nego tijekom godine. Zato vas želimo nadahnuti da kroz ove ljetne mjesece usvojite zdravu naviku koja se sastoji u odvajanju vremena za sebe. Vjerujem da se i tebi dogodilo da si se našla u vrtlogu obaveza i u jednom trenutku pomislila kako više ne možeš izdržati, kako je ovaj životni tempo prebrz za tebe. Žuriš cijeli dan, nastojiš staviti što više kvačica na svoju listu obaveza.

d7f01044bd53163c2ac0858d20f40baf

U školi smo vlastiti uspjeh mjerili ocjenama u imeniku, a zrelijim godinama uspjeh mjerimo produktivnošću na poslu. Dok radimo stvari koje volimo u nama se javlja osjećaj krivnje zato jer u njima jednostavno uživamo, a nemaju nikakvog konkretnog doprinosa  na naše ocjene ili na stanje bankovnog računa.  U želji da budemo što produktivnije, zaboravimo živjeti život. Toliko nas obuzme životna borba da budemo što produktivnije, uspješnije, bolje na fakultetu/poslu/u obitelji da „izgorimo“ tako brzo, a da nismo ni svjesne toga.  Drugim riječima živi da bi radila, a ne radi da bi živjela. Kao posljedicu toga imamo malo vremena koje možemo posvetiti drugima  i zato se želimo što više družiti sa prijateljicama, obitelji, kolegama…. Ipak, nekad se dogodi da želimo biti same i nemamo baš volje za izlaskom.

Pod „slobodnim vremenom za sebe“   ne misli se na izbjegavanje obaveza, ispunjavanje obećanja da ćemo pomoći drugima i zanemarivanje drugih. Uživanje u vremenu za sebe ne znači biti sama sebi centar svijeta ili sama sebi dovoljna, zaboraviti na obaveze koje imamo i na potrebe ljudi oko nas. Pronaći vrijeme za sebe, znači raditi redovito nešto što nas veseli- čitanje, šetnja, trčanje.

TREBAMO BITI ZDRAVE IZNUTRA KAKO BI BILE ZDRAVE PREMA DRUGIMA

Često mislimo da onima oko nas pružamo više ako vlastite potrebe prilagođavamo drugima Ali događa se upravo suprotno. Što više zanemarujemo vlastite potrebe (misli se na stvarne, iskrene potrebe, a ne nedostatak kave 😉 ), manje se dajemo drugima jer smo iscrpljene i očekujemo od drugih da popune tu prazninu. Darovi koje želimo dati drugima postaju nam teret.  Ako čekaš da se udaš ili da ti karijera dođe do određene točke kako bi živila punim plućima, STANI! Prestani čekati i počni živjeti.  Najbolja stvar koju možeš napraviti za svoje sadašnje i buduće veze je suočiti se s unutarnjim ranama i dopustiti Kristu da ih izliječi, zatim svoju energiju i talente uložiti u mogućnosti koje se upravo sada nalaze ispred tebe.

TIŠINA JE DOBRA

Nemoj izbjegavati vožnju autom s ugašenim radijem, odlazak u šetnju ili praznu klupu u kapelici kako bi bila nasamo sa svojim mislima. Tišina nam nekad unosi nemir jer nam je strana u odnosu na aktivan i bučan svijet u kojem živimo. Prisiljava nas da budemo iskrene prema sebi i prema onome što osjećamo. Ali iskrenost je „ključ“ prema pozitivnoj promjeni i dolazi s podsjetnikom da naše tihe misli čuje netko veći od nas. On nema samo kontrolu nad ishodom, već budi čežnje u našem srcu. To bi nam trebalo donijeti mir.

PONEKAD JE NAJBOLJI PLAN NE IMATI PLAN

Nemaš ništa zapisano u svom rokovniku za večeras? Umjesto da pomahnitalo šalješ poruke prijateljima kako bi ispunila tu prazninu, uzmi vrijeme za sebe i radi nešto što te opušta i što voliš. Pročitaj knjigu, sviraj gitaru, nabavi pribor za crtanje i crtaj ili napiši nekome pismo. Takvi dani će te napuniti za one noći koje ćeš provesti vani u društvu.

JUST DO IT

Uvijek si htjela volontirati ali ne znaš nikoga tko to radi? Želiš se upisati u teretanu, ali nisi još našla vremena za to? Evo savjeta. JUST DO IT. Nitko nam ne garantira slijedeći dan ili čak slijedeći trenutak, i nikad ne znaš koga možeš upoznati npr.na tečaju jezika, možda baš nekoga tko voli sladoled od čokolade poput tebe. Sve to čini s entuzijazmom i strasti. I usred svih tih iskustava naučit ćeš puno o sebi, svojim željama, snagama i slabostima; upoznat ćeš ljude s različitim iskustvima i naučit ćeš kada se trebaš davati, a kada napravit korak unatrag i primati.

Tvoj život ne mora biti u savršenom redu kad ulaziš u vezu, ali odnos koji imaš prema sebi i prema Bogu će ti dozvoliti da nekog voliš u slobodi i spremna za žrtvu. Ovim člankom te želimo potaknuti da uzmeš vrijeme za sebe i da se pri tome ne osjećaš loše niti misliš da si sebična.   Takvom odlukom ništa ne propuštaš niti gubiš, već dobivaš unutarnji mir i zadovoljstvo koji će se odraziti na tvoje odnose s drugima.

Autorica: T.C.

 

“Tu sam pred tobom”

PicsArt_07-13-03.15.23

“Imaš samo jedan život, živi ga u potpunosti!”

Bilo je ljeto 2015. i bila je to prva knjiga autorice Jojo Moyes koju sam dobila u ruke. Preporuka prijateljica bila je sasvim dovoljna za poniranje u novu priču. Moram priznati da sam se zaista zarazila jer kad god bih imala slobodan trenutak užurbano bi otvarala romantično oslikane korice i ulazila u svijet koji je zahvaljujući brojnim slikovitim opisima postajao stvaran. Kao ženi, ne treba mi puno vremena da stvorim vrlo živopisnu  viziju redaka iz knjige, ponekad do te mjere da moj kritički aparat izgubi svoju funkciju pred bujicom mašte i svijeta koji „miriši“ na bajku. Kako bi bolje razumjeli ovaj članak uvodim vas  u kratak prikaz radnje u kojoj Will i Lou imaju glavne uloge. Will je bio naočit mladić, vrlo uspješan, zgodan i poželjan; taj savršeni svijet biva uništen nesrećom u kojoj Will ostaje u potpunosti nepokretan, svojim roditeljima daje rok od 6 mjeseci prije nego li ode u Švicarsku kako bi bio eutaniziran. U tih 6 mjeseci pojavljuje se Louisa, Lou, djevojka koja je potpuna suprotnost Willa i njegovog načina života, dobiva zadaću brinuti se o njemu. Saznavši njegovu odluku odlučuje mu pokazati zašto vrijedi živjeti.   Knjigu sam progutala u nekoliko dana jer sam silno željela doći do onog happily ever after. No iako prikazan kao djelomično sretan, u meni je ostao pomalo gorak okus jer se završni scenarij nije poklapao s onim kojeg sam već  vizualizirala u mojoj mašti. Ali u tom trenutku obzirom da sam stvorila idiličnu viziju likova ušla sam u svijet koji je autorica stavila pred mene  i nisam ga kritički propitkivala, jednostavno sam ga pozitivno prihvatila. Engleski naslov knjige glasi  „Me before you“ , a ja sam ga sebi  predočila poprilično doslovno – Lou nije bila ista osoba prije nego li je upoznala Willa. Will nije bio ista osoba prije nego li je upoznao Lou. Stoga iako nema happy end-a divno je koji pozitivan utjecaj su imali jedan na drugog. Pod krinkom životnih promjena, otkrivanja novoga svijeta i osobe koja je Lou postala vrednovala sam ovu knjigu visokom ocjenom. Vrijeme je prolazilo i došlo je ljeto 2016. Pojavio se film i na brojnim portalima kako hrvatskim tako i američkim, ostala sam iznenađena negativnim kritikama. Moj subjektivni svijet kojeg sam stvorila o knjizi odjednom je bio raspršen objektivnim stavovima. Kako bi kritički sagledali problem knjige, dolazimo do spoiler trenutka – unatoč velikom trudu, brizi, nježnosti koju je pokazala Louisa, Will odlazi izvršiti eutanaziju. Dakle imamo mladića koji je jako zgodan, bogat, ima sve što mu je potrebno za život, i više od toga, djevojku koja je tu za njega, ali je paraliziran te zbog te činjenice odlučuje da njegov život više ne vrijedi. Ovaj dio razbio je savršenu sliku koju sam stvorila o knjizi.  Dolazimo do ključnog pitanja – zašto njegov život ne vrijedi? Što određuje vrijednost života? Ovdje nikako ne želim podcijeniti patnju, bol koja je stvarna i teško podnošljiva. Ali čini li ona život manje vrijednim?

Postoji izraz svetost života prema kojemu je svaki ljudski život  nepovrediv te ima smisao, ne gubi vrijednost ni u najtežim životnim trenucima. Svoju opravdanost ova tvrdnja pronalazi u činjenici da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju.  Stoga dok gledamo film ili čitamo knjigu ako malo izađemo iz slika koje nam se nude, možemo se zapitati što da sam to ja? Što bi bilo da sam ja taj koji se osjeća jadno, bolno, nemoćno  te ne vidim vrijednost svog života? Kakvim ljudima bi volio biti okružen? Onima koji govore volimo te, ali ako se želiš ubiti nama je to sasvim u redu; ili pak onima koji kažu mi ćemo se boriti za tebe; iako si ti  u bolovima i osjećaš da tvoj život nema smisla mi ćemo ti pomoći  da se osjećaš voljeno i željeno, pokazat ćemo ti da tvoj život ima smisla kao i patnja kroz koju prolaziš. Ostavljam te s ovim pitanjem jer po odgovoru koji ćeš dati na njega ovisit će svi tvoji postupci prema onima koji su u patnji, onima koji su ti bliski, a koji se osjećaju odbačeni i ne vide smisao. Kultura svijeta ne stvara se sama – svojim odlukama, stavovima i ponašanjem stvaraš ju ti.

P.S. Pročitaj knjigu, uživaj u filmu, ali uvijek razmišljaj kritički. Ne dopusti da drugi upravljaju tobom!

Autor: M.J.