La La Land

are-you-shining-just-for-me

Kada pročitam da je neki film dobio Oscara ili Zlatni globus, najčešće ga pogledam  iz znatiželje ali nikada ne očekujem puno jer me ni jedan do sad nije očarao. Nakon što je „La La Land“ dobio Zlatnog globusa učinila sam što i uvijek – otišla u kino bez velikih očekivanja.  A nakon dva sata filma… šok! Nepomično sjedim dok ljudi užurbano izlaze, oči su mi pomalo suzne (a zaista rijetko plačem na filmove), misli pune emocija, a srce kao da tiho govori „ništa nije nemoguće“…  Nakon dugo vremena, Hollywood me osvojio!  Napokon film koji nije tipična romantična priča, puna nestvarnih zapleta i još nestvarnijih raspleta. Nije to priča o ljubavi za kojom žudimo, koja je  nedostižna jer nije stvarna. Ne,  ovo je nadasve priča o životu, o borbi, o trudu i ne odustajanju. A ljubav? Ona je samo dio, ali ne i cijela priča. Dok živiš svoju stvarnost ponekad poželiš pogledati film koji će te iz tvoje stvarnosti odvesti u neki ljepši svijet mašte. Ovaj film vratio me u moju stvarnost, pobudio je u meni strast  da nastavim baš tamo gdje me boli, tamo gdje mi nitko ne plješće, gdje mi svi govore da odustanem i živim  u tuđim okvirima. Znam, reći ćeš da je ova previše subjektivan pristup, da moje emocije nisu poput tvojih i da svatko ima drukčiju životnu priču. Ali unatoč mojoj subjektivnosti ne pišem ti ovo iz uvjerenja da ćeš, ako ne pogledaš ovaj film, propustiti životnu inspiraciju… Daleko od toga, pišem ti da te pitam gdje je tvoj sjaj i za koga ti sjajiš? Jesi li svojim sjajem obasjala druge, njihovu vjeru ono što jesu ili što žele biti? Ili se tvoj sjaj izgubio u nekom tuđem sjaju…onom koji ti ne pripada jer nije tvoj…

Autorica: M. J.

Oglasi